Tekst preuzet sa Respawn.ba
U svemu treba imati mjeru pa tako i u igranju video igara.
Psiholog C. Shawn Green navodi: “Video igre mijenjaju naš mozak. Igranje video igara može promijeniti fizičku strukturu mozga na isti način kao što to činimo učeći čitati ili svirati klavir.”
No, postavlja se pitanje zašto ljudi uopće igraju igre? Je li to zato što žele pobjeći od problema ili na trenutak postati netko drugi, napraviti nešto što ne mogu u stvarnom životu ili pak da bi se opustili, zabavili i slično? Koji god razlog bio, igranje igara može imati pozitivne i negativne učinke na igrača, a isti su navedeni na stranici Raise Smart Kid sa koje smo izdvojili najvažnije.
Suprotno mišljenjima, igrice ne igraju samo tinejdžeri. Prema nedavnom istraživanju, samo 21% igrača bilo je mlađe od 18 godina. Iako igranje može biti zabavna distrakcija ili hobi (i čak postaje takmičarski sport na mnogim fakultetskim kampusima), postoje zdravstveni rizici koji dolaze od previše igranja. Koje su to štete i šta se može učiniti povodom njih?
IMA LI NEČEG DOBROG U VEZI IGARA?
Prije diskusije o štetnosti igranja, pošteno je spomenuti prednosti. Osim što je zabava i zabava, igranje igara može pružiti način na koji ljudi međusobno komuniciraju, virtuelna zajednica, dok zajedno rade na ispunjavanju zajedničkih zadataka. Naše društvo pati od epidemije usamljenosti, a igranje igara može biti sredstvo za povezivanje s drugima, uključujući osobe koje je inače teško povezati s ljudima u vašem životu, kao što su djeca, unuci ili (Vidjela sam da je ovo od velike pomoći ) sa autističnom djecom, koja mogu imati problema s tradicionalnim načinima komunikacije.
Postoje istraživanja da postoje neke kognitivne prednosti igranja, kao što je bolja kontrola nečije pažnje i poboljšano prostorno zaključivanje, iako nije sasvim jasno koliko se te prednosti protežu izvan sfere videoigara u stvarni svijet. Konačno, video igre imaju medicinske primjene, kao što je obučavanje ljudi s degenerativnim bolestima da poboljšaju svoju ravnotežu, pomaganje adolescentima s ADHD-om da poboljšaju svoje vještine razmišljanja ili obučavanje kirurga kako da rade tehnički komplikovane operacije.
S jedne strane, igranje video igara može biti jako dobro. Štoviše, igrači kroz igru mogu mnogo toga naučiti, primjerice jezik. Ukoliko igrači igraju igricu na engleskom jeziku, vrlo brzo će savladati osnove jezika. Potom, igrači razvijaju logičke vještine, odnosno vještine logičkog zaključivanja. Ako ste igrali složenije igre, sami znate koliko puta treba pronaći rješenje iz određene situacije, što definitivno može dobro doći u stvarnom životu.
Uz to, razvijaju se i motoričke i prostorne vještine te preciznost. Igrači se u igri vrlo brzo trebaju snaći, doći do grada koji se nalazi na mapi, a za to trebaju razviti vrlo dobre vještine snalaženja u prostoru. Isto tako, trebaju biti precizni prilikom ciljanja mete. Nadalje, u strateškim igrama poput SimCityja, Age of Empires i sličnima, igrači razmišljaju kako upravljati resursima s kojima raspolažu te planiraju kako napraviti određenu stvar. U takvim igrama igrači razvijaju multitasking, pronalaze različita rješenja, mijenjaju taktike i slično.
Osim toga, igrač uči brzo razmišljati, analizirati i donositi odluke. Prema riječima istraživača sa Sveučilišta u Rochesteru, na čelu s Daphne Bavelier, igre simuliraju stresne događaje poput onih u bitci te mogu biti alat za treniranje i suočavanje sa situacijama u stvarnom svijetu. Prema provedenoj studiji, osobito akcijske igre treniraju mozak za brze odluke.
Daphne Bavelier navodi: “Igrači akcijskih igara donose više ispravnih odluka po jedinici vremena.“
Ostale kompetencije koje igrači stječu su točnost, mogućnost nošenja sa problemima, iščekivanje, mogućnost prilagodbe svim novonastalim situacijama, razvijanje čitanja i matematičke sposobnosti. Igraču je vrlo važno pobijediti pa zato analizira situaciju, ustraje u svom naumu te prelazi na višu razinu. Osim toga, igrač sam treba shvatiti što se događa te na taj način razvija logiku i prepoznaje uzorak.
James Paul Gee, profesor na Sveučilištu Wisconsin-Madison, kaže da je igranje video igre povezano sa znanosti. Poput studenta u laboratoriju i igrač mora doći s hipotezom. Primjerice, igrač mora stalno isprobati kombinacije oružja i ovlasti te ih iskoristiti za poraz neprijatelja. Ukoliko neka ne prolazi, mijenja hipoteze i pokušava na drugi način. Video igre su iskustva postizanja ciljeva, kaže Gee, koji su temeljni za učenje.
Nadalje, igrač usavršava mapiranje, gradi karte koje su ključne za kretanje u virtualnim svjetovima. Igre poput Call of Duty i Battlefield su klasične „pucačine“, međutim igraču omogućuju učinkovito memoriranje podataka. Točnije, u provedenoj studiji pokazalo se da igrači koji igraju takve igre nauče koje informacije trebaju pamtiti, a koje ne, ovisno o zadatku koji trebaju riješiti.
Isto tako, igrači razvijaju koncentraciju, imaju veću sposobnost brzog i točnog prepoznavanja vizualnih informacija, uče kako odgovoriti na izazove, na frustracije, kako istražiti i ostvariti ciljeve, potom nauče raditi timski ukoliko igraju igre sa više igrača.
POVREDE OD IGARA
Ponavljajuće ozljede od stresa ili ozljede od prekomjernog opterećenja su ozljede koje dolaze od aktivnosti koje uključuju ponovljeno korištenje mišića i tetiva, do te mjere da se razvijaju bol i upala. Ako se dozvoli da ove ozljede napreduju, može se razviti utrnulost i slabost, a može doći do trajnih ozljeda. Povrede šaka i ruku zbog prekomerne upotrebe su rasprostranjene među igračima.
Jedan uobičajen primjer je sindrom karpelnog tunela, koji razvijaju mnogi igrači. Sindrom karpalnog tunela, koji se često viđa kod kancelarijskih radnika, uključuje upalu živca u zglobu, što uzrokuje bol i utrnulost.
„Gamerov palac“, koji se ranije zvao „PlayStation palac“ (ili „nintendinitis“ ili „nintendonitis“ kada je Nintendo bio popularan), javlja se kada se tetive koje pokreću palac postanu upaljene. Medicinski naziv za ovo je de Quervainov tenosinovitis, a može dovesti do otoka i ograničenog kretanja. Igrači su također izloženi riziku od okidača ili stenozirajućeg tenosinovitisa, što je kada se prst zaglavi u savijenom položaju zbog kronične upale. Igrači mogu dobiti i teniski lakat, bolnu upalu mjesta gdje se tetiva ubacuje u kost na vanjskoj strani lakta.
Igranje je također povezano s gojaznošću kod tinejdžera i, vjerovatno, isto bi se pokazalo i kod odraslih, ako bi se proučavalo. To je zbog očiglednog fenomena da ako tinejdžer sjedi ispred ekrana satima svaki dan, on ili ona ne vježbaju mnogo. Pretpostavlja se da je gojaznost posledica povećanog unosa hrane tokom igranja video igrica. Prema studiji u Journal of Clinical Nutrition, “jedna sesija igranja video igrica kod zdravih muških adolescenata povezana je s povećanim unosom hrane, bez obzira na osjećaj apetita.” Predloženi mehanizmi su da se ili oslabe signali koji ukazuju na sitost (situ), ili da mentalni stres povezan s igranjem video igrica aktivira centre nagrađivanja, što dovodi do povećanog unosa hrane.
Problemi s vidom su uobičajene žalbe igrača. Najčešći problem s vidom je naprezanje očiju, koje može dovesti do glavobolje i slabe koncentracije. Prijavljeno je da igranje igara dovodi do napada, što dovodi do upozorenja na ambalaži video igara.
Kako mozak “radi” na video igrama, pogledajte u klipu ispod.
NEGATIVNE POSLJEDICE PREKOMJERNOG IGRANJA VIDEO IGARA
Važno je zapamtiti da video igrice nisu same po sebi zle. Većina negativnih efekata video igrica proizlazi iz prekomjerne upotrebe i ovisnosti. Evo deset negativnih efekata video igara:
- Ovisnost o dopaminu
- Smanjenje motivacije
- Aleksitimija i emocionalna supresija
- Ponavljajuće povrede od stresa i drugi zdravstveni rizici
- Loše mentalno zdravlje
- Pitanja veza
- Društvena nepovezanost
- Izloženost toksičnim okruženjima za igre
- Loš akademski ili profesionalni učinak
- Eskapizam i zaglavljivanje u životu
Istražimo svaki od ovih efekata detaljnije i pogledajmo kako se možemo boriti protiv negativnih efekata video igara.
1. Ovisnost o dopaminu
Kolo nagrađivanja u vašem mozgu jedan je od razloga zašto su video igre zabavne. Vaš mozak oslobađa neurotransmiter zvan dopamin, koji reguliše osjećaj užitka iz video igrica. Kada se aktivnost dopamina dogodi u nucleus accumbensu, centru zadovoljstva u vašem mozgu, osjećate radost. Kada igrate video igrice, vaš mozak oslobađa konstantnu zalihu dopamina, uz povremene nasumične eksplozije. S vremenom se vaš mozak navikne na ovu stalnu opskrbu dopamina, a nucleus accumbens zahtijeva još više oslobađanja dopamina da bi igranje bilo zabavno. To vas sprečava da uživate u bilo čemu što nije stimulativno kao u video igrici. Čak i ako pokušate da odustanete od igara, vaš um će vas privući drugim oblicima stimulacije, kao što je pregledavanje YouTube-a ili listanje društvenih mreža. Jednostavne aktivnosti će se činiti potpuno neprivlačnima i nećete biti motivirani da radite ništa što nije uzbudljivo. To je visina zavisnosti od dopamina. Ako dozvolite da vaša navika igranja izmakne kontroli, ovo je realna mogućnost
2. Smanjenje motivacije
Trijumf kolo čini da se osjećamo dobro kada savladamo izazov. U evolucijskoj biologiji postoji snažna priča o upuštanju u nepoznato, pronalaženju nečega vrijednog, prevladavanju neke vrste problema, a zatim vraćanju u društvo. To je oblikovalo društvenu psihologiju – mi kao ljudska bića cijenimo ljude koji prevladavaju teškoće.
Video igre su hakovale ovo kolo. Pronašli su način da isporuče sve psihološke nagrade koje često želimo dobiti iz stvarnog svijeta. Ono što želimo od video igrica često je vrlo slično onome što želimo od života. Želimo uzbuđenja, avanture, prijateljstva, pobjede i status. Igre su pronašle način da nam to služe uz malo truda s naše strane. Kao rezultat toga, sposobnost osobe da se uključi u trijumf kolo pati kada se može uključiti samo u video igrice.
3. Aleksitimija i emocionalna supresija
Kada doživimo strah, brigu, stid ili druge negativne emocije, amigdala postaje aktivna. Amigdala je dio tog mozga koji upravlja ovim negativnim emocijama. Također je sastavni dio našeg kola učenja jer stvara veze s hipokampusom, centrom za učenje u našem mozgu.
Međutim, fMRI studije su pokazale da ako počnemo da igramo video igrice kada je naša amigdala aktivna, ona se smiruje. Efekti ovoga su dvostruki:
Stalno potiskivanje negativnih emocija može dovesti do stanja zvanog aleksitimija. Ako je osoba aleksitimična, onda to znači da ima problema s određivanjem svog unutrašnjeg emocionalnog stanja. Ljudima sa aleksitimijom je teško odrediti emocije koje osjećaju. Međutim, to ne znači da te emocije ne utiču na njihovo ponašanje.
Amigdala je ključni dio našeg kola učenja. Bolna iskustva se utiskuju u naše pamćenje i učimo iz njih. Međutim, ljudima je teško prestati igrati video igrice jer njihova amigdala ne uspostavlja tako glatke veze s hipokampusom. Oni ne uče iz bolnih iskustava nedovoljnih rezultata u školi ili na poslu. Njihova kola za učenje bivaju sabotirana i postaje im teško prestati igrati igre.
4. Ponavljajuće povrede od stresa i drugi zdravstveni rizici
Igranje video igrica nije samo po sebi nezdrava aktivnost. Međutim, ako se radi satima uzastopno, to može brzo postati štetno za nečije fizičko zdravlje. Evo nekoliko zdravstvenih problema koji mogu nastati zbog ovisnosti o video igricama.
Povrede od ponavljajućeg stresa
Povrede od ponavljajućeg stresa (RSI) su relativno česte među igračima. Igre zahtijevaju naporne, ponavljajuće pokrete na rukama i zglobovima (ponekad satima uzastopno). Ovi pokreti mogu uzrokovati upalu i ozljede. Evo nekih RSI-ova koje možete razviti iz igranja igara:
- Gamerov palac
- Prst okidača,
- Teniski lakat
- Sindrom karpalnog tunela
- Drugi problemi fizičkog zdravlja
Svi znamo osjećaj kada se satima gubite u igri, često zaboravljate da jedete ili grickate nezdravu hranu. Stoga ne bi trebalo biti iznenađenje da su gojaznost i pothranjenost faktori rizika od previše igranja igara. Postoje i neki preliminarni dokazi da prekomjerno igranje video igrica može dovesti do gojaznosti kod tinejdžera.
Naprezanje očiju je sveprisutan problem među igračima. Gledanje u ekran satima za redom. Oči se mnogo drugačije fokusiraju na video ekran od bilo koje druge ravne površine, kao što je notebook. Manje je naporno buljiti u bilježnicu jer je udaljenost konstantna, a oči znaju gdje da se fokusiraju. Međutim, na video ekranu fokus se stalno mijenja, što dovodi do zamora očiju. Očima postaje teško da se fokusiraju na druge objekte, čak i nakon što se igra završi.
Istraživanje sprovedeno na australskim adolescentima pokazalo je da produženi periodi sjedenja za kompjuterom mogu promijeniti njihov neuromuskuloskeletni sistem u razvoju. Problemi s držanjem su nevjerovatno česti među igračima. Tijelo pokušava zauzeti najmanje energetski zahtjevan položaj kada se duže vrijeme nalazi na jednom mjestu. Kao rezultat toga, zaobljena ramena, glava nagnuta naprijed, zakrivljeni donji dio leđa i problemi s leđima i vratom kasnije u životu su uobičajeni među igračima.
5. Loše mentalno zdravlje
Video igrice ne dovode nužno do problema sa mentalnim zdravljem. Međutim, možete biti izloženi velikom riziku od ovisnosti o video igricama ako već patite od depresije, anksioznosti ili druge mentalne bolesti. To je zbog načina na koji video igre utiču na vaš mozak.
Studija koja je proučavala učinak igranja igara na mentalno zdravlje otkrila je da su problematične navike igranja u korelaciji s neprilagođenim strategijama suočavanja, negativnim emocijama, niskim samopoštovanjem, sklonošću samoći i lošim uspjehom u školi.
Dok je jedna od prednosti igranja igara povećanje sposobnosti koncentracije, pretjerano igranje može dovesti do suprotnog. Studija sprovedena na 3000 djece i adolescenata iz 12 različitih škola u Singapuru otkrila je dvosmjernu uzročnost u igri između video igrica i poremećaja pažnje. Iako bi pretjerano igranje igara moglo doprinijeti nedostatku sposobnosti dugotrajne koncentracije, također je vjerovatno da bi djecu koja već pokazuju znakove poremećaja pažnje više privlačile video igrice, zbog različitih iskustava koja mogu pružiti.
6. Problemi održavanja veza
Problemi u vezi koji su rezultat igranja previše video igrica su čest problem među igračima i njihovim porodicama. Kada ljudi postanu previše ovisni o video igricama, počinju da zanemaruju druge dijelove svog života. Prvi dijelovi koji treba krenuti su zdravi i podržavajući odnosi sa porodicom, prijateljima i voljenima.
Treba raditi na održavanju veza. Oni su poput biljke, ako je zanemarite dovoljno dugo, ona će uvenuti i umrijeti. Veze je potrebno redovno njegovati da bi mogli rasti ili čak održavati. Međutim, kada osoba provodi većinu svog vremena igrajući video igrice, u danu gotovo da ne preostaje vremena za razgovor sa prijateljima i porodicom, a kamoli za ljubavne veze.
Zdrava količina igara sa prijateljima i porodicom može dovesti do jačih veza. Međutim, prekomjerno igranje često rezultira izolacijom. Stoga je mnogo važnije paziti na svoje veze i vidjeti da li se kreću putem koji vi ne želite.
7. Društvena nepovezanost
Društvena nepovezanost je pravi problem u gejming zajednici. Od svih negativnih efekata video igara, ova se mnogo reklamira. Iako igramo igre za više igrača, rijetko se na kraju povezujemo s ljudima u našim igrama. Neke zajednice su pogodnije za autentičnu međuljudsku interakciju od drugih. Međutim, to su izuzetak. Izolacija može biti izuzetno štetna za vaše mentalno zdravlje. Evolucija nije osmislila ljudska bića da budu usamljena stvorenja. Mi napredujemo u grupama u kojima možemo podržavati jedni druge.
Iranska studija sprovedena na učenicima drugog razreda 2009. godine pokazala je da pojedinci koji su bili ovisni o video igricama obično imaju niže društvene vještine od onih koji nisu. Društvena interakcija je vještina i ako većinu vremena provodite sami u svojoj sobi, igrajući igrice i ne komunicirajući s drugim ljudima u stvarnom životu, ta vještina će se pogoršati. To može dovesti do socijalne anksioznosti, što pogoršava problem.
8. Izloženost toksičnim okruženjima za igre
U našem društvu muškarcima je kulturno dozvoljeno da izraze samo jednu negativnu emociju: ljutnju. Ako izražavaju druge negativne emocije, poput stida ili straha, vide se kao slabi ili preosjetljivi. Zbog toga su muškarci podložniji razvoju aleksitimije, posebno ako su ovisni o video igricama.
Statistike o rodnoj strukturi na internetu kažu da se on sastoji od oko 54% muškaraca i 46% žena, od 2019. Međutim, u nekim prostorima kao što je Twitch dominiraju muškarci. To je mnogo ljudi u zajednici igara koji bi mogli osjetiti da je ljutnja jedina prihvatljiva emocija koju mogu izraziti. Stoga ne čudi da su ove zajednice toliko toksične.
Neke gejmerske zajednice su toksičnije od drugih. Potencijalni razlog za to može biti taj što su neke igre konkurentnije od drugih, a konkurencija ponekad ne izvuče ono najbolje iz nas.
9. Loš akademski ili profesionalni učinak
Ako ste ovisni o igrama, onda će vaš akademski i profesionalni uspjeh vjerovatno patiti. Ljudi koji previše igraju igrice smatraju da je teško obratiti pažnju na svoj posao ili školu. Sasvim je uobičajeno da se okrenete video igricama kada vaše performanse u ovim oblastima stradaju. Igre se pretvaraju u bijeg kada odgovornosti u vašem životu postanu neodoljive.
Poprečno i longitudinalno istraživanje adolescenata u srednjoj školi pokazalo je negativnu povezanost vremena ispred ekrana sa školskim postignućem godinu dana kasnije, nezavisno od njihove fizičke aktivnosti, starosti, pola i socio-ekonomskog statusa. To ukazuje na vezu između povećanog igranja igara i loših akademskih performansi.
Možete imati zdravu naviku igranja i dalje održavati odličan učinak u školi ili na poslu. Ali zbog načina na koji igre utiču na vaš mozak, mnogo je lakše izgubiti se u virtuelnom svijetu nego pokušati da se nosite sa poteškoćama u stvarnom svetu. Na primjer, mnoga djeca i tinejdžeri počinju da se igraju igrica jer nađu zajednicu koja ih ne osuđuje zbog njihovog socio-ekonomskog porijekla ili fizičkog izgleda. Oni se vežu za ovu zajednicu i počinju da postaju nezainteresovani za svoj uspeh u školi, što dovodi do toga da im ocjene budu pogođene.
10. Eskapizam i zaglavljivanje u životu
Znamo da video igre pružaju siguran prostor u koji ljudi mogu pobjeći kada se ne osjećaju opremljeni da se nose sa problemima u svom životu. Međutim, ponekad to može postati problematično. Ako vas video igre sprečavaju da pronađete načine da se nosite sa svojim problemima, onda je to problem.
Ako provodite 10 sati dnevno igrajući video igrice, onda postoji šansa da se ne suočavate direktno sa problemima u svom životu. Iako to može biti prilično bolno, to je ujedno i jedan od najboljih načina da se krene naprijed. Ne morate napustiti video igre. Možete održati zdravu ravnotežu tako što ćete napraviti korak po korak da vratite kontrolu nad svojim životom.
ZAKLJUČAK
Kao što ste mogli primijetiti, većina negativnih efekata video igrica proizlazi iz pretjerane upotrebe. Čak i pomenuti zdravstveni problemi postaju problem samo kada osoba provodi sate na jednom mjestu igrajući video igrice.
Iako se može činiti da video igre mogu stvoriti mnogo problema, postoji mnogo gejmera koji vode uspješan život i još uvijek igraju video igrice. Umjerene doze igara čine svu razliku između igranja igrica za uživanje i igranja igara koje kontroliraju vaš život. Ako možete riješiti osnovne probleme zbog kojih želite da igrate video igrice više od 10 sati dnevno, možete vratiti kontrolu nad svojim životom.
.jpg.webp)
.jpg.webp)
.jpg.webp)
